Naša mještanka, dr. sc. Tea Mayhew je u prosincu 2007. godine posjetila Island pa u sljedećem tekstu možete saznati nešto više o ljepotama tog tajanstvenog otoka, koji se posljednjih mjeseci tako često spominje
ISLAND – ČAROBNI OTOK LEDA I VATRE
U trenutku dok ovo pišem, islandski vulkanski pepeo u nastavcima nadvija europski kontinent, ometajući zračni prostor i stvarajući nevolje mnogim putnicima. Island mi je ostao u dubokom sjećanju po svojim kontrastima nakon posjeta u prosincu 2007. godine. Prosinac, doduše, nije vrhunac turističke sezone na Islandu, ali se ne smije propustiti niti jedna mogućnost da se posjeti ovaj nevjerojatan otok, pa sam zdušno prihvatila poziv Islandskog Sveučilišta da sudjelujem na konferenciji povjesničara u Reykjaviku.
Smješten blisko sjevernom polu, Island u hladnijoj polovici godine uglavnom živi u polarnoj noći koja doseže svoj vrhunac upravo u prosincu. Usred zime danje svjetlo traje svega četiri-pet sati. Sjećam se dramatičnog buđenja zore iznad Reykjavika tek negdje oko 11 sati ujutro (po našem vremenu to je podne, s obzirom da se Island kao i Britansko otočje nalazi u grinvičkoj vremenskoj zoni, jedan sat unazad od centralnog europskog vremena), da bi se već negdje oko 15 sati smračilo.
Ono što me iznenadilo, bila je mala količina snijega u prosincu. Kako sam saznala od Islanđana, sniježno razdoblje na Islandu započinje u listopadu. Kasnije se temperatura spusti ispod ništice, tako da je zapravo sve zaleđeno. Doduše, topla golfska struja dopire do islandskih obala i štiti od ekstremnih polarnih zima. Ono što je karakteristično za otočne zime su nagle snježne oluje o kojima islandska meteorološka služba redovno izvještava, s obzirom da mogu biti pogubne. Sjećam se najava snježne oluje danima prije nego što se dogodila, i doista, najave su bile opravdane. Vrlo snažan vjetar i snijeg nisu dopuštali nikakvo kretanje otvorenim prostorima. Nasreću, to je bila smo jedna kratka epizoda.
Vedro nebo i niske temperature omogućuju pojavu polarne svjetlosti, koja zbog ulične rasvjete u naseljima nije vidljiva, ali se zato u njoj može uživati na širokim nenaseljenim prostranstvima koja okružuju grad. Tu prevladava tundra. Šume koje su doseljeni Vikinzi zatekli na otoku, brzo su posječene, a zbog klimatskih uvjeta, nikad se nisu obnovile. U gradu stabla rastu uglavnom u privatnim vrtovima i parkovima, te se mogu zamijetiti slabi pokušaji pošumljavanja koji nisu dosegli većeg značaja od zakržljalog grmlja breza.
Islandski konji, zdepasti, niskog rasta i guste dlake, prilagodili su se ovakvim uvjetima života i mogu se vidjeti kako slobodno vrludaju prostranstvima, bez obzira na hladnoću. Osim njih, na otoku nema drugih većih životinja, a polarna je lisica najveći predator.
Island je svakako raj za ptice, iako ne u zimskom razdoblju.
Ono što vam Islanđani nude u svojim turističkim aranžmanima je, osim promatranja ptica, promatranje kitova, također u toplijem razdoblju godine. No, njihov stav spram te ugrožene vrste sisavaca nije jednak kao ostatku Europljana. Island je, kao i Japan, jedna od rijetkih zemalja koja izlovljava kitove i prodaje kitovo meso. Islanđani će vam to sasvim hladnokrvno braniti razlozima tradicije i otočnog gospodarstva.
Koliko je otočno gospodarstvo na staklenim nogama, pokazao je nedavni krah kad je država bankrotirala. Bez obzira na gospodarsku krizu koja je kulminirala prošlog ljeta, Island je jedna od najbogatijih zemalja svijeta. Kad se uzmu u obzir nikakvi prirodni resursi za preživljavanje ljudske zajednice, pravo je čudo od čega ti ljudi žive, ili kako su tijekom povijesti opstali.
Otok su negdje u 10. stoljeću naselili Vikinzi. Bila im je to usputna stanica u njihovim otkrivanjima Grenlanda i Amerike. Ovamo su naselili i zarobljene Irce koji su im služili kao robovi. Tako danas mnogi Islanđani vuku korijene od tih irskih robova. Višestoljetna izolacija je jezično i kulturno udaljila Islanđane od svojih vikinških predaka, iako je Island do svojeg osamostaljenja početkom 20. stoljeća bio u sastavu, isprva Norveškog, a zatim Danskog Kraljevstva. Sličnost s Norvežanima je ipak zamjetna. Osim izrazitih nordijskih fenotipa, dijele i sličan jezik, pa im sporazumijevanje, u što sam se osobno uvjerila, ide sasvim glatko, kao recimo između Hrvata i Slovenaca.
U svakom slučaju, Islanđani će iskoristiti svaku priliku da naglase svoju posebnost.
Zanimljiv je njihov način dodjeljivanja osobinh imena. Svako ime ima svoje značenje. O tome će vas obavijestiti već na samom dolasku. Aerodrom Kefalvik preplavljen je plakatima s kojih vas promatraju fotografirani Islanđani s točno navedenim osobnim imenima i njihovim značenjem. Roditelji nastoje djetetu dati jedinstveno ime. Poput moje kolegice sa Sveučilišta u Reykjaviku, čije je ime Erla Hulda Huisdottir, islandska su imena sastavljena od dva osobna imena, od čega je drugo obično naslijeđeno od bake ili djeda, prezime se formira od očeva osobnog imena i nastavka ˝dottir˝ za kćer ili ˝son˝ za sina. Tako su i prezimena vrlo individualna.
Islanđani su vrlo ponosni na svoju samostalnost, što su dokazali i oklijevanjem s ulaskom u Europsku uniju. Otočani koji su sve do Drugog svjetskog rata živjeli na rubu gladi, doživjeli su preporod upravo zbog tog rata, kada je Island postao američka baza za iskrcavanja u Europi. Američka je vojska tada izgradila svu infrastrukturu na otoku, što je bio preduvjet činjenici da je danas Island jedan od ključnih točaka u zračnoj komunikaciji između Europe i Amerike. U glavnom gradu Reykjaviku živi većina od nekih 300 000 tisuća Islanđana. Do ljeta prošle godine, taj je grad bio jedno od značajnih europskih bankarskih središta. Upravo je kriza banaka uzrokovala potpuni kolaps islandskog gospodarstva. Visok životni standard vidljiv je i u načinu stanovanja.
U Reykjaviku uglavnom nema visokih stambenih zgrada. Ljudi žive u privatnim kućama. To su katnice s uređenim dvorištem. Kad šećete gradom, preplavljuje vas ne baš ugodan miris sumpora, čiji izvor vrlo brzo možete otkriti po isparavanjima iz vodovodnih otvora. To je topla voda kojom ovaj vulkanski otok obiluje, a velika je ušteda Islanđanima, koji zahvaljujući tim prirodnim izvorima topline, imaju besplatno grijanje, što nije mala ušteda na otoku na kojem je veći dio godine hladno. Topla se voda koristi i za zagrijavanje brojnih islandskih staklenika te zahvaljujući tome, Islanđani ponosno ističu da proizvode vlastitu hranu, koja se odmakla od tradicionalnog, bijednog uzgoja krumpira - te sveprisutne namirnice u nordijskoj kuhinji.
Tradicionalna islandska kuhinja zasniva se, naravno, na puno ribe, već spomenutom krupmpiru i punozrnom kruhu. Jedno od tradicionalnih, vrlo zasitnih jela koje će vam ponuditi u jednom od ugodno uređenih restorana, je veliki komad crnog kruha na kojem je servirana smjesa od krumpira i bakalara.
Osim fascinantnog načina preživljavanja ovih ljudi, na otoku čija je površina najsličnija mjesečevoj, i nevjerojatnog načina na koji su izgradili svoj visoki standard, zadivljuje njihova visoka kultura demokracije i tolerancije, osobita osjetljivost na ravnopravnost spolova i ulaganje u obrazovanje koje je potpuno besplatno, kao i zdravstveno osiguranje.
Priroda je ipak ono što najviše ushićuje, poput slapova rijeke Dettifoss koji su najviši u Europi. Ipak, ovo nije samo europski otok. U geološkom smislu, ovdje Europa susreće Ameriku. Na mjestu doticaja euroazijske i sjeverno-američke tektonske ploče nastao je usjek kroz kojeg je izašla lava i postepeno stvorila otok, zapravo to još uvijek čini, jer je vulkanska aktivnost više nego očigledna. Trenutačno aktivan Eyjafjallajokull jedan je od manjih vulkana, dok je obližnja Ketla (Islanđani bi to izgovorili više kao Hekla), sveta planina Islanđana i najveći vulkan čija se erupcija tek očekuje. Usjek između dvije tektonske ploče produbljava se i širi. Područje usjeka nalazi se u nacionalnom parku Thingvellir gdje je ujedno i povijesno mjesto na kojem su se stoljećima održavali sabori islandskih poglavara.
I na kraju, s pretopstavkom da će erupcija vulkana ipak prestati ugrožavati zračni promet, toplo preporučam posjet ovom hladno-vrelom otoku koji i nije tako dalek. Najednostavniji put do Islanda je avionom do jedne od zračnih luka u Velikoj Britaniji (let Pula – Stansted) i onda na sljedeći let do Kefalvika, koji traje otprilike dva sata. S obzirom da je zračni prostor iznad Sjevernog mora prepun oblaka, budite spremni na turbulencije. Uzimajući u obzir da su letovi Rayanaira vrlo jeftini, a povoljni se letovi mogu naći i do Islanda, cijeli aranžman i nije tako nedostižan za hrvatske uvjete. No, ono što košta, je preživljavnje na Islandu: hotel, hrana, izleti, koji su ipak prilagođeni dubljem džepu i islandskom visokom standardu.
Tea Mayhew
 |
|
|
|
 |
|
||
 |
 |
 |
|
 |
|
||