Prisjetimo se...

Piše: Anton Starčić - Šopeć

80 godina od smrti dr. Matka Laginje

Na kućnom broju 121 (novi broj 70), u kući Sočalovih, dana 10. kolovoza 1852. godine rođen je Matej Laginja, od oca Antona i majke Marije, rođ. Fernanda. Majka Marija bila je rodom iz Boljuna u Istri. Matej je imao stariju sestru Mariju, rođenu 1842. godine i brata Antona, rođenog 1844., te troje mlađe braće koji su umrli netom po rođenju. Dr. Matko Laginja je zaključio brak s udovicom Virginiom Lazarich, rođenom 1855. godine u Padovi, u Voloskom 11. svibnja 1887. godine. Virginia udova Rieger je imala iz prvog braka tri kćeri: Antoniju, Stanu i Maru. Dr. Matko Laginja i Virginija rođ. Lazarich imali su kćer Jelku Laginja, koja se 1918. godine udala za Ivana Ražema iz Pule. Ivan Ražem i Jelka r. Laginja su 1924. dobili kćer Dašu koja je umrla u dobi od 34 godine i nije imala potomaka. Dr. Matko Laginja je umro u Zagrebu, 18. ožujka 1930. i pokopan je u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.

140 godina od razornog potresa koji je pogodio Klanu

U utorak, 1. ožujka 1870. u 20 h i 57 min, naselje Klanu je pogodio katastrofalan potres. Potres je počeo dizajućim udarcima, a potom su uslijedili tresući, koji su doveli do velikih šteta. Od 140 kuća, gotovo niti jedna nije bila pošteđena djelomičnog ili potpunog rušenja. Četrdeset kuća nije više bilo primjereno ni za kakav oblik stanovanja. Samo je pet kuća izgrađenih na tvrdoj podlozi izbjeglo urušavanje. Osim kuća za stanovanje, stradale su i gospodarske zgrade. Dr. Matko Laginja, tada osamnaestogodišnjak, između ostalog zapisuje: ˝Naš plovan je bolovao od žutenice pak otkad se prestrašio izvrglo mu se u vodenicu, kako čujem neimam ufanja, da će živ ostati.˝ Potres se dogodio na pusni utorak pa se u puku govorilo ˝da jih je Bog pedevsav, aš da su previše nimotarili˝, te se od tog vremena u Klani na pusni utorak drži zavjetni blagdan, a sva pusna događanja završavaju u ponedjeljak.

140 godina od smrti klanjskog župnika Josipa Princa

Na dan smrti klanjskog župnika Josipa Princa (26. lipnja 1870.) iz Klane je u Kastav upućen sljedeći dopis:

Br. 43 Slavno Glavarstvo obćine Kastav

Pokorno podpisani obćinski ured Klana naznani sa svim službeno uljudno Slavnomu Glavarstvu prežalostnu i tužnu novicu, da jest danas t.j. 26. ov. m. o 6 ½ satnih ujutro umro naš Velečastni Gospodin Plovan Josip Princ i moli preponizno da bi Sl. Glavarstvo polag toga sve činiti blagoizvolilo što o takvih prigodah zakon pripisuje i da takodjer blagoizvoli naznačiti da bi bilo dopušteno pokojnoga pokopati pod štrem na cimiteri ili pako ne za da ne bi kašne obćina imala štogod odgovornosti kako je bilo kod pogreba prvoga pokojnoga plovana.

Obćinski ured Klana, dne 26. junija 870

PEČAT Jakov Lusnik (nečitljivo)

blag. Obć Odgovor iz Obćine Kastav

Primlj. 26/6/70

Obćinskom uredu Klana Rešavajući dopis 26. o. m. br. 43 odgovori se obćinskom uredu da truplo pok. Gospodina plovana Princ-a po zakonu nesmije biti pokopano pod tako zvani Štrem, nego ima biti pokopano na najpriložnije mjesto pokopališća. Pogreb mora biti jutri u jutro jer bolest pokojnoga Gospodina ne dopusti da se truplo dulie u kući drži.
Obćinski ured neka odmah javi Gosp. Dekanu u Jelšane, od ovde hoću molit Gosp. Redovnika da ide pogrebu. Podpisani hoće najbržje tamo doći s poverenikom Sudbenim. Kastav 26/6/70 (potpis nečitak)

NAPOMENA: originalni su spisi pohranjeni u Državnom arhivu Rijeka

150 godina sata crkve sv. Jerolima u Klani

O starosti sata na klanjskoj crkvi sv. Jerolima samo se moglo nagađati. U narodu kruži priča da je sat nabavljen ˝pod drugu ruku˝ u Karlovcu i da je konjskom zapregom dopremljen u Klanu, no ne navodi se vrijeme kada je to učinjeno. U Državnom arhivu Rijeka, pronađen je originalni dokument koji svjedoči o točnom vremenu nabavke sata.
Dopis je prije 150 godina iz Kastva upućen Općinskom posredniku u Klanu, a u prijevodu glasi: Općinski posrednik u Klani Za župu u Klani pribavljen je jedan općinski sat koji služi za istu općinu i Studenu pridruženu klanjskoj župi. Sat je bio ugovoren za forinti 360, uključujući i rad majstora. Trošak na teret Općine Klana iznosi forinti 260 i Studene iznosi forinti 100 ukupno forinti 360 Shodno zaključenom ugovoru, polovica mora biti odmah plaćena te se naređuje općini Klana da unaprijed plati polovicu od svojeg iznosa, tj. forinti 130 iz općinske blagajne. Priznanica se ima uručiti primatelju uraru.
Poglavarstvo Općine Kastav, 20. kolovoza 1860.
NAPOMENA: originalni je spis pohranjen u Državnom arhivu Rijeka
S talijanskog prevela: Ana Babić, prof.

Ovaj je sat u funkciji bio 140 godina, odnosno, sve do polovice 2000. godine, kada je prilikom adaptacije crkve demontiran i umjesto njega postavljen elektronski sat. Demontažom u dijelove je učinjena pogreška. Prošle je godine brigom članova Društva za povjesnicu Klane sat restauriran i sklopljen uz pomoć stručne osobe i tom je prigodom ustanovljeno da manjka pomoćni zupčanik, odnosno regulator rada mehanizma. Mehanizam sada teži 112 kilograma, i to bez dodatne opreme (klatno, brojčanik, kazaljke), a sastoji se od tri glavna zupčanika s drvenim valjcima ugrađenim u željeznu konstrukciju. Zupčanici se pokreću tako da se na valjcima nalazi namotaj konopca, a na samome konopcu vise kameni utezi.
Srednji (glavni) uteg teži 120 kilograma, a dva pobočna imaju po stotinu kilograma. Zupčanici imaju sljedeću funkciju: srednji zupčanik (s pomoćnim zupčanikom čiji se hod regulira klatnom) služi za rad sata, a dva bočna zupčanika služe za pokretanje male kazaljke (sati) i velike kazaljke (minute). Pomoćni mehanizmi služe za odbijanje sati i kvarti na zvoni. Sat je specifičan po tome jer su svi njegovi izrađeni ručno-kovanjem, a spajani su konusnim željeznim klinovima. Za kontinuirani rad sata potrebno je bilo navijane istog (podizanje kamenih utega uz pomoć ručke). U pravilu se navijanje vršilo jedan put dnevno (u isto vrijeme).
Restaurirani sat čeka svoje zasluženo mjesto, kao javni eksponat jednog dijela naše povijesti.

65. obljetnica oslobođenja Klane i ovoga kraja

Klana je okupirana od strane talijanske vlasti 1918. godine, a 1920. su Klana i njezina okolica, osim Studene, Rapalskim ugovorom i pripojene Italiji. Talijanska je vlast nakon toga gradila brojne fortifikacije u Klani koje su zaposjele tisuće vojnika, a naše su mjesto obilazili i članovi kraljevske obitelji pa i sam diktator Mussolini.
Krajem 1943. te fortifikacije zaposjedaju Nijemci, koji uspostavljaju vrlo jaki garnizon i Klanu zatvaraju u bodljikavu žicu, uvodeći vrlo strogi režim za stanovništvo, uz zabranu noćnog kretanja. Stalno uznemiravani od partizana, uvode teror pa za osvetu i da bi onemogućili pomoć stanovništva partizanima, pale susjednu Lipu (30. 4. 1944.), Lisac (1. 5. 1944.) te Studenu (4. 5. 1944.) i Brezu.
Krajem 1944. i početkom 1945. partizanski pokret prerasta u veliku vojnu silu – Jugoslavensku armiju. Amerikanci sa zapada kroz Italiju, Rusi sa sjevera, a JA prema sjeveru potiskuju njemačku vojnu silu. U dogovoru sa saveznicima generalštab JA na čelu s Titom osniva posebnu postrojbu za završni napad u pravcu Rijeke i Trsta, tzv. 4. armiju koja je brojila oko 70 000 vojnika, a Nijemci uspostavljaju obranu na potezu Snežnik-Rijeka, poznatu Ingridstellung obrambenu liniju, ojačavši negdašnja talijanska utvrđenja na području Klane, Lubina i Sv. Katarine kod Rijeke, suprotstavivši približno istu vojnu snagu.
Klana i ovaj kraj su se tako našli u središtu ovih operacija. Povijesna dokumentacija upućuje na zaključak da su se za Klanu vodila dva boja. Dana 21. i 22. travnja su partizanske jedinice 13. divizije u dva navrata napadale izuzetno utvrđenu Klanu. Nijemci su pružili žestok otpor i nakon što su dobili značajno pojačanje, odbacili su napade. Partizani su osvajanjem Klane htjeli spriječiti izvlačenje njemačkih jedinica s područja Rijeke, a Nijemci su morali zadržati kontrolu nad Klanom da omoguće njihovo izvlačenje. Partizani su se pregrupirali i kao pojačanje doveli 26. diviziju kojoj je bok čuvala 20. dalmatinska divizija. Drugi je boj počeo 24. travnja. Danima su se vodile krvave borbe. U međuvremenu su ˝pale˝ Sv. Katarina i Rijeka, Nijemci se preko Škalnice (tada je od bombardiranja stradao dio Škalnice) i Rupe prebacuju u Ilirsku Bistricu gdje bivaju opkoljeni, a dana 5. svibnja 5. brigada 19. dalmatinske divizije, koja je držala upravo oslobođenu Studenu, oslobađa Klanu. Opkoljeni su se Nijemci predali 7. svibnja u Ilirskoj Bistrici, a 9. svibnja je Njemačka potpisala kapitulaciju.
U tim zadnjim danima rata je poginuo veliki broj naših i neprijateljskih boraca. Tijekom II. svjetskog rata su u NOB-u i u antifašističkom otporu sudjelovala 332 borca s našeg područja. U Prekomorskim su brigadama sudjelovala 34 borca, a u sastavu savezničkih armija 21 borac. Naš je kraj u tim burnim godinama pretrpio velike žrtve. Poginulo je 69 boraca, a u logorima, bombardiranjima i strijeljanjima stradale su 43 civilne žrtve rata.

• Breza – 3 poginula borca
• Klana – 19 poginulih boraca i 14 žrtava rata, ukupno 33 poginula
• Lisac – 11 poginulih boraca i 5 žrtava rata, ukupno 16 poginulih
• Studena – 24 poginula borca i 11 žrtava rata, ukupno 40 poginulih
• Škalnica – 7 poginulih boraca i 13 žrtava rata, ukupno 20 poginulih

S čitavog područja općine je ukupno poginulo 112 osoba, a 100 ih je odvedeno u koncentracione i radne logore. Ove brojke govore koliki je doprinos u borbi protiv antifašizma dao naš kraj.

Ivan Šnajdar

Natrag na početak