Novi list, 27. studeni 2011., Andrej PETRAK

Crkvica sv. Nikole, odnosno sv. Mikule, u Studeni ove je godine prošla temeljitu obnovu, čime je ovaj biser klanjske sakralne i kulturne baštine, konačno zasjao pravim sjajem. Crkva se nalazi uz cestu koja vodi iz Klane u Studenu, a smještena je na prirodnoj uzvisini. Svojim volumenom dominira studenjskim poljem, u kojoj, kako je zapisao još Matko Laginja u svojoj monografiji »Kastav grad i občina iz 1889. godine«, »po starom običaju ima svakog meseca jedanput misu čitati svećenik iz Klane«. Crkva je posvećena jednom od najomiljenijih kršćanskih svetaca, sv. Mikuli biskupu iz Myre u Maloj Aziji, zaštitniku djece, putnika i mornara. Crkvica sv. Nikole datira iz 16. stoljeća, iz vremena feudalnih gospodara i riječkih augustinaca u klanjskome kraju, a u europskoj kulturi to je vrijeme zalaska gotike i početka renesanse, odnosno preporoda u umjetnosti.
losip Brnetić napominje kako je crkva Sv. Mikule, zaštitnika mjesta Studena, nakon dugog niza godina po prvi put podvrgnuta kompletnoj adaptaciji fasade i unutrašnjosti, ali i okoliša, koji će u potpunosti biti uređen na proljeće.

Domaći majstori

Fasada je u potpunosti obnovljena i sanirana i s vanjske i s unutrašnje strane. Fasada je obnovljena i sanirana, napravljen je kompletno novi prilaz, izbetoniran je put, a izgrađeno je i stepenište. S vanjske strane postavljeno je osvjetljenje, a zanimljivo je kako je crkvica elektrificirana tek 1993. godine, zahvaljujući tadašnjem župniku vič. Peri Zebi
Tijekom stoljeća crkva je nekoliko puta obnavljana, ali nije nikad bila ovako kompletno adaptirana. Sada je konačno zasjala. Prije nekoliko godina rekonstruiran je pod, koji je popločan starim pločama, kaže Brnetić.
Dodaje kako se u ime svih mještana Studene zahvaljuje svim ljudima koji su dali i najmanji doprinos za obnovu crkve, a posebno načelniku Matiji Laginji sa suradnicima, te domaćim majstorima koji su priskočili u pomoć, a to su Zoran Vlaše i Vinko Žmarin, u čemu je sudjelovala i njegova malenkost.
Klanjski orguljaš Josip Gržinčić, koji već godinama skuplja staru baštinu, prisjeća se jedne lijepe stare legende vezane uz crkvicu Sv Mikule, koja kaže kako zvono na crkvi ima posebnu moć da odagna zlo svih coprnica, vještica i štrigi.
Priča se da je jednom Klanjcu u Bosni, koji se u Banja Luci našao poslom, prišla lokalna coprnica i pitala ga zvoni li još »cucak«, odnosno zvono, na crkvi sv. Mikule u Studeni. Naime, prema legendi coprnice nemaju nikakvu moć, na cijelom području na kojem se čuje zvono s naše crkve sv. Mikule, priča Gržinčić.
Dodaje kako je crkvica nekad pripadala augustinskom redu, koji je imao polja u Studenu, a prema pričama lokalnih ljudi, smatra se da je crkva sv. Mikule prvi put sazidana još u 9. stoljeću.
Svi mještani ponosni su na crkvu koja ima čak 1.100 let. Studena je dio klanjske župe već više od tri stotine godina, a riječ je o glagoljaškoj župi. Oltar crkve sv. Mikule gleda na istok, a sve glagoljaške crkve bile su tako građene. Popovi glagoljaši imali su pjevane liturgije, a puno su za vrijeme misnog slavlja kadili tamjanom. Glagoljaške crkve uvijek zato imaju malo ognjište i dimnjak sa strane, koji je svećenicima bio potreban za pripremu tamjana. Prava je sreća da zvono sa crkve Sv. Mikule nikada ni jedna vojska tijekom stoljeća nije uzela u vrijeme rata, kako bi od njega izlili topove. S druge strane u klanjskoj crkvi vojska je uzela zvono i za vrijeme Austro-Ugarske, i kasnije za vrijeme Italije, kaže Gržinčić.

Stari hrastovi

Dodaje kako su uz crkvicu zasađeni stari hrastovi, za koje se procjenjuje da su stari između 350 i 400 godina, a jednako kao i crkvica Sv. Mikule upisani su u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara. Iako je prema zapisu Matka Laginje klanjski župnik bio obvezan barem jednom mjesečno služiti misu u crkvici Sv. Mikule, Gržinčić objašnjava kako se misa u današnje vrije-me u crkvici služi svake nedjelje, a po potrebi i češće.
Župnik je u prošlosti morao pješice ili na konju iz Klane doći do Studene, ali danas taj put svakako više nije nikakav problem prijeći automobilom, kaže Gržinčić.
Kako je napisala dr. sc. Vesna Munić, crkva iz Studene kasnogotička je ladanjska jednobrodna građevina.
Prema prostornoj organizaciji ona pripada skupini sakralnih građevina tipa II. koje se susreće na ovome prostoru tijekom XV i XVI. stoljeća. Crkveni se ansambl sastoji iz trijema, broda i apside. Ispred pročelja crkvice nalazi se pravokutni trijem (štrem, lopica) zatvorenoga volumena. Na bočnim zidovima trijema su dva uska pravokutna otvora kroz koje ulazi svijetlo, dok se na desnom južnom bočnom ziđu nalazi sačuvani dimovod, što nas upućuje na tragove pogrebnog rituala. Podna površina trijema je popločana izvornim kamenim pločama, a izvorni je i rustični sokl na pročelju crkvice. Gornje granice trijema zatvara otvorena gredna konstrukcija i trolisno krovište koje je pokriveno kupom. Pravokutno crkveno tijelo s longitudinalnim prostorom oblikovano je pročeljnim zidom, bočnim sjevernim i južnim te začeljnim s apsidom. Na pročeljnom zidu je ulazni pravokutni portal, mali prozorski otvor s lijeve strane i uzidana kamenica s desne strane, a u vertikalnoj osi na vrhu zabata se danas nalazi kamena preslica tj. otvoreni zvonik s jednim zvonom. Sjeverni bočni zid je zatvorenoga volumena, dok je južna stjena raščlanjena s dva pravokutna prozora. Oni su kao i ulazna vrata s vanjske strane uokvireni i naglašeni kamenim gredama - ertama.

Sunčeve zrake

Na južnom bočnom zidu s unutrašnje strane smjestila se niša tj. sakrarij - spremnica za svete predmete. Podna površina crkvenog broda, danas je prekrivena betonskom pločom koja je u potpunosti pokrila izvorne kamene podne ploče, što upućuje na njezinu obnovu tijekom 20. stoljeća. Krovna konstrukcija iznad crkvenog broda je gredna s unutrašnje strane i prekrivena je drvenim tzv. brodskim podom, a s vanjske strane dvoslivnim krovištem i kupom. Na začeljnom zidu crkvice orijentiranom prema is-toku nalazi se apsida s uskim izuduženim otvorom kroz koje ulaze sunčeve zrake. Apsida je produžetak crkvenoga broda i tvori završetak crkvice sv. Nikole. U eksterijeru ona je nepravilne trapezoidne forme i niža u odnosu na volumen crkvenoga broda, dok je u interijeru to polukružni prostor nadsvođen bačvastim svodom u kome je smješten oltar. S vanjske strane krovna je konstrukcija pokrivena dvoslivnim krovišten. Zidne površine crkvice su glatke, zatvorene i statične. One su obojene i prekrivene bojom pa su tako zaštićene od vremenskih nepogoda, piše dr. Munić.

Skladna kompozicija

Crkvica sv. Nikole u Studeni bila je u više navrata obnavljana, a posebice tijekom prošlog 20. stoljeća, 1952. i 1972. godine. Tada se, napominje dr. Munić, u izvorno zdanje crkvice interveniralo suvremenom graditeljskom tehnologijom, zatim se provela elektrifikacija, dogradila dva kutna kamena postolja, na začeljnom zidu broda ugradila željezna vrata i lijevci za protok i odvod vode, a isto je tako postavljen i drveni strop, koji s unutrašnje strane zatvara krovnu konstruciju.
- Bez obzira na silovite intervencije ona je sačuvala svoju kasnogotičku estetiku, kubična tijela i skladnu crkvenu kompoziciju. Ona danas plijeni svojom ljepotom i prirodnom jednostavnošću. Nju je gradio domaći pučki majstor koji je svojom invencijom i umijećem ostvario jedinstvo i suživot crkvice s krajolikom u kome ona postoji nekoliko stotina godina, piše dr. Munić.

Foto: Sandro Princ