Četiri maja četrdeset i četrte
Dok su bili Talijani tutu bilo je neč života va seli. Neč se je dilalo, trgovalo.
Ma, kad su Njemci prišli, se je to ofermalo. Mladi muški su bili va partizani. Po jednimu spisku, kiga ti moren dat da vidiš, va to vrime je va partizani bilo okoli osandeset Studenjci i to va šumi, ne doma.
Druge muške, ča su bili vridni dilat, su Njemci pobrali va logore zajno na početku četrdeset i četrte. Na jeni lištri san pobrojiv da je va njemačkih logori bilo četrdeset i dva Studenjca. Tribalo je dilat, a ni imev ki. Ča će starci, ženske i dica storit? A i partizanon je tribalo hrane.
Ča se samih Njemci tiče njih ni bilo stacijoniranih va selu. Pasala bi kad i kad kakova jedinica pa odašla va šumu. Pomalo smo, mi ki smo doma ustali, dilali ča smo arivali i čekali boje vrime. Ali šlo je se na huje aš su Njemci gubili na sih frontah pa su znali ča jih čeka, tako da su bili se više jadni.
Počeli su dilat strašne zločine. Najprvo po Učki, a onda na zadnji dan aprila va Lipi. Tulike jude poć ubit more samo lud čovik. Ali evo, tantor su to storili.
Mi smo nikako dobili dojavu da se slično parićiva i Studenimu pa smo, kot NOO, storili se da se jude makne ća iz sela. Niki su šli va Klano, niki na Gromišćinu i Kastavšćinu puli roda. Ali jih je i dosta ustalo doma.
Na četire maja su, jutro iz Klaniga, prišli niki nedićevci pobirat vojnu robu, najveć talijanske ponjave, ke je bilo fanj po selu. Na nike traje su nakladali tu robu. I niki judi z sela su jin pomagali. Va to su, okoli devete ure, prišli Njemci po cisti iz Puligradišća. Se jude su zagnali pred crikvicu i tamo postrojili. Va nje su nacijali mitraljeze.
Va to vrime su i kuće počeli važigat. Brzo je so selo bilo va ognju i dimu. Po selu je teklo prestrašeno blago. Zrak je zasmrdiv po dimu i spaljenimu mesu aš niki ni dospiv blago iz štale spustit. Dok su Njemci palili po selu, judi su pred crikvicu stali, a va nje su bili obrnjeni mitraljezi. Moreš mislit kako su se bali. Kad su se važgali, naredili su juden da gredu, pod pratnju desetak njihovih sovdati, va Klano. Tamo su jih spićivali, a prevodiv je plovan klanjski Gašparini. Nakon tiga spićivanja se su jude pustili doma.
Njemci su, kad su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje. Iz Šišća su videli da škola ne gori pa se je njih par vrnilo i školu važgalo. Me par da je niki ki je tribav školu važgat namerno žbajav aš su još nike kuće ustale čitovate. No, želin reć da je i med Njemci bilo judi ki su teli kako tako pomoć. Njemci su šli se daje pa su Podškrile, na putu puli jame, naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puliase pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali jih skroz do Želiznih vrat ka su vaja petnajst kilometri daje. Tutu da su jih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
Mnogi to ne znaju, ali Lojzo Škajanov je to strejanje videv.On je va to vrime biv kurir va Trinajsti primorsko goranski diviziji. I šav je prama Istri. Kot po običaju poprtiv se je na jenu jevlu s ke je, z kanoćalon, mogav se okoli videt. I spaziv je Njemce kako prihajaju va koloni i pejaju Mariju i Matića. Odlučiv je da mu je najboje i ustat na ti jevli. Tako je se videv, a i sebe je spasiv.
Judi, ki su pušćeni va Klanimu, mogli su poć kamo će. Vrnili su se va selo i videli da su skoro se kuće zgorene. Nike, kot Puhova, Čičkina, Šestanova i Fapkina su ustale čitovate pa su se te familije mogle vrnit va nje. Drugi su se morali snać. Za prvo vrime su bili puli roda va drugih misti. Mi smo bili va Podkilavcu, a znan da su Buzgoći bili va Kukujani puli Beličinih. Niki su kako tako storili jednu kamaricu pa su se vrnili i pomalo popravjali kuće. A niki se do kraja rata nisu mogli vrnit va svoje kuće, aš jih nisu imeli ščin popravit.
Pomalo su se judi vrnjali va kuće i nastavili dilat ono ča i prvo. Dilali su po poju i šumi i blago redili. Sako tuliko bi komu prišla partizanska pošta po kuriru va ki javjaju da je ta i ta poginiv tu i tu. Čulo se je da su Merikani jako stisnili Njemce z jeniga kraja, a Rusi z drugiga. I partizani su jako ojačali pa su i tutu Njemci bili va mukah. Pomalo se je šlo prama kraju rata. Ali do kraja će još mnogi poginit. A i uvdi, ča onda nismo znali, će bit strašnih borbi na kraju rata.
Evo, povidat ću ti neč ščin će ti puno tiga bit ćaro. Kako je va Lipi so selo, i judi š njin, nestalo, to se odlučilo da se konpir, ki je biv tamo posajen, skopa i znese partizanon. Omladina iz Studeniga je više noći, z partizansku zaštitu, pod noson Njemcen, aš je manja jedinica bila va Klanimu, skopala ta konpir i znesla ga partizanon.
bat se – bojati se, strahovati
boje – bolje
ćaro - jasno
gnat - goniti
(g)rest – ići, ali i grepsti
huje – gore
jadan - ljut
lištra – lista
nadijat se – nadati se
odać – otići, udaljiti se
parićivat - pripremati
pasat - proći
pobirat – prikupljati, skupljati
skopat – iskopati
ščin – s čime
tantor – ipak; konačno
traje - dvokotačna kola koja vuče čovjek
važgat - zapaliti
vrnit - vratiti
zajno - odmah
znest – iznijeti, odnijeti
žbajat - pogriješiti
Ovo je slika sprogoda Marije i Mateta Zubalj, Kudlećih ki su na dan 4 maja 1944. kad je selo važgano od strane njemačkih sovdati ubijerni na Želiznih vrati.
Tamo su i zakopani, ali jih je kašnje omladina otkopala, i doma zanesla da bi storili sprogod po starih navadah, kako rabi. Slikano je na klanjskimu cimiteru lita---------
Na sliki se vide: križ zabija Štefan Vlaše - Buzgoć, va trenču je Tomo Šepčić, Jože Iskra - Županov i Tone Simčić - Štohnićev. Kot nevistica je biula obučena Marica r. Piković Čičkina, a špožo je do nje Ive Mrvčić - Šestanov (Postolarov).
Miljenko Mrvčić