Klana je vrlo staro naselje smješteno 15-ak km sjeverozapadno od Rijeke. To je sjedište općine koju uz Klanu čine Studena, Škalnica, Lisac, Breza i zaselak Laze. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 570 m, te kao takva ima obilježja gorske Hrvatske. Na sjeveroistoku graniči sa područjem Gorskog kotara, na sjeverozapadu  sa Republikom Slovenijom, na istoku sa Općinom Jelenje, a sa južne strane sa Općinom Viškovo.
Prema popisu stanovništva iz 2001. g. općina Klana broji 1931. žitelja, tako da je to brojčano jedna od najmanjih općina u Hrvatskoj. Sama Klana prema istom popisu ima 1176 stanovnika.
S obzirom na prirodna bogatstva i smještaj, Klana je poznata po drvoj industriji i preradi drva, a ljubiteljima prirode mogla bi postati zanimljivo turističko odredište.
Za klimatsku diferencijaciju veliko značenje ima činjenica da je to područje gorski prilično zaravnjen blok iz kojeg se uzdižu usamljene visoke planine, Obruč sa istoka i Učka s juga pa prevladava visokogorski karakter reljefa i pejzaža, a ograničen je toplinski utjecaj primorja.

Ime Klana prvi put se spominje 1235. g. u zapisu o posjetu pulskog biskupa (u rimskoj biblioteci). Zbog svog zemljopisnog položaja na raskrižju putova sa sjevera prema jugu i sa istoka prema zapadu, kao i zbog svojih šuma koje obiluju divljači i izvorima pitke vode, ovo područje bilo je pogodno za život još u pradavna vremena. Tako neki nalazi upućuju na postojanje života još u 6. ili 5. st. prije Krista (Židovlje).
Hrvati Istru, pa tako i ovaj kraj naseljavaju već u VII. st. i vrlo rano prihvaćaju kršćanstvo. U crkvi se bogoslužje vrši na staroslavenskom jeziku i piše se glagoljicom o čemu svjedoči podatak iz vatikanskog arhiva o staroslavenskoj Službi Božjoj u crkvici sv. Trojstva na Gradini još u XIII. st., kao i glagoljski natpis iz 1439. g. uzidan iznad vrata sakristije župne crkve sv. Jerolima. O čitanju sv. mise na staroslavenskom u XVII st. piše i Valvasor.
U srednjem vijeku Klana je bila važno trgovište i ograđena mitnica, a ovuda se odvijala i poštanska služba između Kranjske i tadašnje Rijeke. U to doba je Klani kao i cijeloj Evropi prijetila stalna opasnost od Turaka koji su više puta poharali ovaj kraj.
No 02. veljače 1559. g. Turci pod vodstvom Malkoč – bega ovdje doživljavaju težak poraz. Tijekom dugih stoljeća, Klanu je posjedovalo više plemićkih obitelji: Devinski, Walsee, a od 15. st. pa sve do 1918.g.– uz kratku vladavinu Napoleonove Francuske – ustaljena je vlast austrijskih Habsburgovaca koji Klanu darivaju ili daju u zakup raznim gospodarima.
Godine 1843. u Klani počinje s radom pučka škola, a prvi poznati učitelj bio je Josip Corsiga. Nakon ukinuća kmetstva 1848. g. Klanjci 1861. od baruna Andrije Negovetića otkupljuju njegov dio posjeda, pa tako i pravo na izbor župana koje je zamrlo početkom XX. st.
Godine 1852. u Klani je rođen Matko Laginja, narodni preporoditelj Istre i Hrvatski ban iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, najveći sin ovog kraja.
Klanu 1870.g. pogađa katastrofalni potres koji je uništio većinu kuća, ali na sreću ljudskih žrtava nije bilo. Iste godine  osnovana je pošta, a 1882. uvedena je plinska rasvjeta.
Početkom XX. st. Klana se – unatoč gubitku važnosti iz prošlih stoljeća – i dalje razvija. Tako je 1908. g. pošta dobila telegraf, 1911 trgovac Anton Medvedić osniva pilanu, a 1913 Klana dobiva prvi vodovod. U to vrijeme osnovana je i čitaonica, knjižnica i tamburaško društvo.
Tada izbija I svjetski rat. U ratnom vihoru Klanjci poput ostalih susjeda ratuju po bojišnicama diljem Europe. Raspadom Austro-Ugarske 1918. g., Klana ulazi u sastav Kraljevine SHS,  no gotovo istovremeno okupira  ju Italija kao i sva okolna mjesta.  Rapalskim ugovorom dvije godine kasnije povučena je granica između Klane i Studene, tako da je Studena ostala u sastavu Kraljevine SHS, a Klana, Škalnica, Lisac i Breza pripojeni su Italiji. Klana ubrzo postaje jedan od najvećih pograničnih garnizona kraljevine Italije, gdje biva stacionirano i do 10 000 talijanskih vojnika. No unatoč toj velikoj koncentraciji trupa i pokušaju odnarođivanja koji je odmah počeo raznim represijama i uvođenjem talijanskog jezika u školu i druge ustanove, Klanjci su ipak očuvali svoju nacionalnu svijest, a jedan od najhrabrijih čuvara hrvatskog jezika bio je svakako župnik Ivan Koruza, inače Slovenac, koji je u Klani bio od 1896 – 1942.
Sredinom 30-ih godina mnogi su Klanjci prisilno mobilizirani i poslani na bojišnicu u Abisiniju (Etiopiju). Kapitulacijom Italije i odlukom ZAVNOH-a iz 1943. g., Klana je zajedno sa Istrom pripojena matici Hrvatskoj, no još predstoje dvije teške ratne godine. U Klanu dolaze Nijemci i 1944. još bolje utvrđuju Rapalsku granicu, tako da se u travnju i svibnju 1945 ovdje vode žestoke borbe. Klana je napokon oslobođena 05.svibnja 1945.
Nakon II. svj. rata, Klana je od  1945. do 1953. samostalna općina, a potom Mjesna zajednica u okviru bivše Općine Rijeka. U Klani postoje pilana i šumarija, izgrađena je nova škola, vatrogasni dom, zadružni dom, obnovljene su crkve i unatoč depopulacije klanjsko se područje urbanizira.
Godine 1991. – Domovinski rat. U stvaranju nove države sudjelovalo je vrlo mnogo ljudi iz našeg kraja. U novoj, demokratskoj državi 1993. g. Klana ponovno postaje općina zajedno sa Studenom, Škalnicom, Liscem i Brezom i tako su stvoreni preduvjeti za razvoj kroz lokalnu samoupravu.