U Studenoj je tradicija maškaranja duga kao i u njezinoj užoj i široj okolici. Osim tradicionalnog maškaranja po Studenoj, Studenjske su maškare odvajkada obilazile okolna naselja Klanu, Lisac, rjeđe Škalnicu. Posebno se stariji prisjećaju obilazaka Grobnišćine.
Ti su obilasci obično trajali po nekoliko dana. Ono nekoliko sati, koliko bi ostalo za odmor, spavalo se po kućama na Grobnišćini kod prijatelja. Obilazak bi počeo na Kukuljanima, gdje su ih mještani posebno bogato častili (kao da je pir), potom bi se nastavilo preko Zoretića, Širokog puta, pa preko Saršona na Sv. Matej (Viškovo) i Marčelje i natrag doma u Studenu. Nezaboravna su im ostala druženja u sastajalištu kod Mikulića.
Kasnije su u svoje obilaske uključili i prolaz riječkim Korzom, za što su svaki put morali ishoditi policijsku dozvolu. Gotovo od početka počeli su sudjelovati na redutama riječkog maškaranog festivala i to vrlo zapaženo. Najduže i najatraktivnije su gostovanje imali 1990. na Venecijanskom festivalu maskiravši se u Vikinge, njih je 120 sa sobom vozilo i veliki vikinški brod.
Gostovali su još u Senju, Novom, Opatiji, Lovranu, Viškovu, itd. Za riječku i druge redute izrađivali su i mijenjali maske, pa su se redom tako maskirali u: mušketire, vikinge, vitezove, Rimljane, Škote, američku vojsku (sjever - jug), gusare, Alibabu i 40 hajduka itd.
Nekada, prije spomenutih reduta kvaliteti maskiranja se nije pridavala posebna pažnja, no sada su pripreme u pravilu duge i skupe. Danas se pri odlasku na riječki festival uvriježila posebna ruta. Krene se iz Studene, preko Marčelji, gdje ih počaste u kući Zdeneke Zubalj ud. Marčelja (Kudleća) te onda posebno Marčeljci, pa se onda preko Saršona odlazi na Korzo.
Kao istaknuti organizatori maškara spominju se: Mate Maljavac Matešin, Jože Mrvčić Banov, Ive Mrvčić Francikin, Pave Šebelja Čičeć, Milan Piković, Ivan Šustar Šinčev, Vlatko Brmalj Škaljanov, Ive Brmalj Požarov, Jože Šebelja Fabčev, Branko Iskra Županov, Ivan Piković, Romano Piković, Ive Brmalj Mitrov, Dino Brmalj Perčev, Jože Brnetić Kranjčićev, Zvonko Gržinčić Čufetin te Alen Piković.
Stalni su svirači bili: - harmonikaši - Josip Šebelja Bavdin, Ive Šebelja Šebeć, Mladen Šebelja Šebeć, - bubnjari - Vlatko Brmalj Škaljanov, Miljenko Šebelja Šebeć.
Nakon desetljeća spontanog organiziranja maskiranja, u kojem je uvijek sudjelovao veliki broj maškara svih dobi, pokazala se zakonska nužda i organizaciona potreba da maškare stvore svoju udrugu. Stoga je 11. XII. 1998. održana Osnivačka skupština Studenjskih maškara na kojoj je izabran Izvršni odbor u sastavu: Alen Piković, (predsjednik), Radovan Gržinčić, Angelina Šebelja, Tea Perinčić i Dražen Šebelja (potpredsjednik). Izrađen je Statut udruge, pa je onda registrirana u Uredu za opću upravu Primorsko goranske županije 13.1. 1999..
Osnivači udruge su: Milan Piković, Anton Šebelja, Alen Piković, Dražen Šebelja, Silvana Brmalj, Marin Suzović, Zvonko Gržinčić, Damir Mrvčić, Smilja Piković i Ksenija Brmalj.