Više izvora govori o početku organiziranog školstva u Klani. Svećenik i povjesničar Božo Milanović piše da je škola organizirana "oko 1838. godine". U spomenici Osnovne škole "Klana" zabilježeno je da su Klanjci 1840. god. kupili jednu zgradu za potrebe škole, no kao godina početka organiziranog školstva prihvaćena je 1843., na temelju istraživanja prof. Josipa Ćikovića.

Mnoštvo podataka o počecima školstva pruža sačuvana knjiga nagrađenih učenika koja je vođena od 1845. do 1888. godine, prvih nekoliko godina na njemačkom, a potom na hrvatskom jeziku.
Uvodni napis od 18. IX. 1845. godine glasi: "Učenici koji su dolje nabrojeni počeli su u ljetnom kursu 1845. godine pohađati Pučku školu u Klani. Ispunili su potpuno svoje obveze i svoje zadaće, kao što je i njihovo ponašanje bilo za pohvalu, stoga zaslužuju odličja". Slijedi popis nagrađenih i pohvaljenih i na kraju potpis vjerojatno prvoga klanjskog učitelja - Josipa CORSIGA - privremeni (pomoćni) učitelj, a najvjerojatnije i klanjski kapelan. Uz Corsiga (Korsić), svoje su zapise unosili i Jozef VOLTA (školski nadzornik koji školu naziva Trivijalnom školom u Klani), Ivan KORBAN, Ivan RAJČIĆ (prvi učitelj dr. Matka Laginje, čije se ime spominje među nagrađenima u sve tri godine školovanja u Klani). Jakob SAJOVEC, Jakob MIFKA, a najduže - dvadeset godina - potpisivan je učitelj Jakov LUSNIK. Taj je vrsni učitelj i narodni radnik nakon trideset godina učiteljevanja i umirovljen u Klani. Osim po učiteljskom radu poznat je i kao osnivač i voditelj velikog voćnjaka na Grašćini u Klani (4000 sadnica) i odgajatelj vrsnih voćara.

Iz različitih drugih izvora doznajemo da su do talijanske okupacije u Klani radili i ovi učitelji svjetovnjaci: Josip BENIGAR (od 1864.), Jurinčić Robert (1887.1888.), Pavica Galović-Marčelja (od 1893.), Anton Iskra (1898.-1899.), Vinko Šepić, nadučitelj iz Rukavca koji je u Klani oko 1902. god. osnovao tamburaško društvo i nabavio tambure, Ivan MATETIĆ-RONJGOV, skladatelj koji je učio klanjsku mladež pjevanju (sjećanja Milke Simčić, rodom iz Klane (Zbornik Kastavštine I) te autobiografski zapisi Ivana Gauša (Gržankiniga) (original u vlasništvu M. Valenčić, Klana 25/a),2 Rudolf Saršon, Vinko Puharić iz Marulja, Vjekoslav Kinkela iz Rukavca, Rudolf Košak, Juraj Poropat (od 1910.), Antun Rajčić, Sušanj iz Sv. Mateja, Pavao Saršon (1919.), Valdburga Marušić, Emilija (Milka) Simčić te učitelj Fiolić i učiteljica Kinkela, koji su bili zadnji učitelji na hrvatskom jeziku u Klani za talijanske vlasti.
Škola je bila dvorazrednica, a od 1866. god. radila je i tzv. "nediljska škola" (blagdanska škola). U zapisnicima Upravnog vijeća Općine Klana (sačuvani 1904.-1915.) nalazimo zapise o godišnjim proračunima škole, informacije o učiteljima orguljašima u crkvi i njihovoj obvezi da uče mladež crkvenom i drugom pjevanju, o epidemijama kozica, pasjeg kašlja i si. koje su na duže vrijeme zatvorile školu (1901., 1905.), o nepodobnom ponašanju jednog učitelja na javnim mjestima i td.

Godine 1910. naložilo je c. kr. Kotarsko školsko vijeće Upravnom vijeću Klane da se zbog podizanja škole na trećerazrednicu izgradi nova školska zgrada sa stanom za učitelja. Nova škola nije nikad sagrađena zbog nadošlog rata. Veći broj raznih sačuvanih godišnjih školskih i drugih izvješća, počevši od Prospetto statistico delle Scuole popolari od 30. III. 1870., zapisa dr. Matka Laginje iz 1888./89. god. pa do Prvog svjetskog rata, govori o broju i uspjehu učenika te o njihovim učiteljima, školskim vlastima, i izvor su dragocjenih informacija.

Od 1918. god. Klana, Breza, Škalnica i Lisac pod talijanskom su okupacijom. Dolaskom talijanske vlasti novi učitelji počinju nastavu na talijanskom jeziku, a za zatečene učenike nastava se odvijala sve do 1927. god. djelomično na hrvatskom i na talijanskom jeziku.4 Studena je ostala u sastavu Jugoslavije, te je u veljači 1922. godine u jednoj sobi privatne kuće organizirana škola za ukupno 62 učenika, a 1931. god. počela se graditi nova školska zgrada. Za vrijeme talijanske okupacije uvodi se predškolski odgoj, tzv. asilo infatile, a u Liscu, Škalnici i Brezi organiziraju se zasebne škole. Učitelji su u pravilu Talijani (prvi redovni učitelji na talijanskom jeziku bili su Vitovitti i Magnifico), osim jedne domaće učiteljice, Milke Simčić iz Klane. U tom je periodu škola bila 5-razredna, a nakon nje je bila za mušku djecu obavezna večernja dvogodišnja škola (preparatorij). Najbolji su nastavili i treću (večernju) godinu školovanja. Kapitulacijom Italije sve talijansko nestaje iz Klane. Do kraja rata nastave nema, iako je nekih pokušaja bilo. Godine 1945. u Klanu dolazi poznati učitelj Kazimir Munić, koji organizira nastavu i ponovno počinje nastava na hrvatskom jeziku. U Klanu dolazi i učitelj Ivan Batistić, koji postaje upravitelj škole i počinje pisanje nove školske spomenice, u kojoj je zapisao da sva djeca lijepo govore hrvatski iako je Klana bila pod talijanskom vlašću preko dva desetljeća. Škola je bila četverorazredna, s ukupno 189 učenika. Godine 1949/50. otvara se i peti razred, a te je godine škola zbog dobrih rezultata nagrađena sa 100.000 dinara. Godine 1950/51. čak je pet učenika škole upućeno u Zagreb u posebnu školu koja je okupljala najbolje učenike iz Hrvatske. Od 1951/52. škola djeluje kao šestorazredna. Godine 1956. školu je napustila prva generacija učenika osmog razreda. Godine 1955/56. otvorena je i večernja osnovna škola, koju su pohađali uglavnom oni čije je školovanje svojevremeno omeo rat, a 1956/57. pri osnovnoj je školi organizirano odjeljenje Upravne škole iz Rijeke koju su pohađala 42 polaznika. Od osnutka škola je radila na ukupno pet lokacija, a od 2. VI. 1968. nastava se odvija u novoj školskoj zgradi izgrađenoj samodoprinosom građana, uz koju je 1980. izgrađena i prekrasna gimnastička dvorana koju koriste i građani te članovi športskih društava. U školi su predano radile generacije učitelja. Zbog dislociranosti i otežanog rada u malom mjestu, fluktuacija je bila vrlo velika, što je bitno otežavalo rad i stvaralo probleme u organizaciji nastave. Ovom prilikom moramo spomenuti nekoliko ravnatelja koji su bitno utjecali na kvalitetu rada i profiliranje škole i koje su generacije učenika zapamtile. To su bili Bozo PERŠIĆ, vrsni učitelj koji je četverogodišnju školu doveo do šestogodišnje, Ivan BENAŠ, neumorni, autoritativni učitelj dao je školi poseban pečat svojim radom, doveo je do osmogodišnje, te koji je nanovo organizirao tamburaški zbor i nabavio tambure, pa su one poslije nekoliko desetljeća muka ponovno zasvirale u Klani. Tu je također i Bruna BARAK, rođena Klanjica, entuzijast, neprikosnoveni autoritet, izvanredan učitelj, koja je generacije usmjerila i osposobila za nastavak školovanja, te Milivoj Mikić za čijeg su mandata izgrađene nova zgrada škole i dvorana. Sto pedeset godina rada jedne ovakve ustanove izuzetna je i značajna obljetnica. Škola je čitavo vrijeme davala ton življenju u ovom kraju. Ništa se nije događalo bez sudjelovanja škole, bez nje nije prošla nijedna svečanost, nijedan jubilej, nijedan uspjeh ovoga kraja. Zato i ovom prilikom treba svima onima koji su uz normalan rad unosili u život škole i svoj entuzijazam odati dužno priznanje i izraziti najdublju zahvalnost.

Ivan Šnajdar, prof.

Više o OŠ "Klana" možete pročitati ovdje.