O povijesti crkve sv. Jerolima sačuvano je vrlo malo činjenica, budući da je sve što je možda postojalo uništeno u župnom arhivu za vrijeme II. svjetskog rata kada su župni ured i plovanija uništeni tijekom bombardiranja Klane.
Godine 1689 Johann Weikhard Valvasor napravio je grafički prikaz Klane na kojem je nacrtana crkva sv. Hieronimusa, što upućuje na zaključak da je crkva postojala još u XVII. stoljeću.
Iz kasnijih podataka doznaje se da je „gradnja dovršena“ 1836. g, a crkvu je 1850 posvetio biskup Bartolomej Legat. Iznad glavnog ulaza župne crkve sv. Jerolima nalazi se ugrađena kamena ploča s latinskim natpisom, u kojem piše da je crkva dovršena u vrijeme kada je najveći posjednik u Klani bio Josip Negovetić (vlastelin), župnik Klement Marotti, a crkveni starješine Grgur Gauš i Luka Laginja.
Godine 1870. Klanu pogađa razoran potres, na crkvi je oštećen svod, stepenice do glavnog oltara, sam oltar. Crkva se temeljito popravlja, ali veće preinake doživljavat će kroz cijelo XX. stoljeće.
Najveća vrijednost koja se nalazi u crkvi je fragment glagoljicom ispisane kamene ploče iz 1439.g. Na tom fragmentu piše: „1439 to pisa“ i ugrađen je iznad ulaza u sakristiju crkve. To je dokaz uporabe glagoljice na ovom području.
Ovaj klanjski fragment ima za razliku od drugih glagoljskih natpisa ispupčena slova. Oltar u samoj crkvi je mramorni oltar Bogorodice od sedam žalosti, smješten u polukružnoj apsidi (kasno 18. st,) Na tijelu oltara, bočno od niše, s obje strane nalaze se skulpture od svijetloga mramora. Lijeva predstavlja sv. Florijana, a desna sv. Roka.
U crkvi se još nalazi i krstionica iz 18. st, koja je ugrađena u zid lijevo od oltara. Na krstionici se sav ornament svodi na plitki reljef ili priljubljene vegetabilne forme.
Iz sačuvanih zapisa Upravnog vijeća Općine Klana doznaje se da su odlukom istog od 05.11.1906. godine naručene nove orgulje u tvornici braće Zupan u Kamovoj Gorici koje su montirane i stavljene u uporabu 1907.g.
Godine 1916 za vrijeme I. svjetskog rata austrijske vlasti skinule su sva tri zvona i pretopili ih za izradu topova. Crkva je bila bez zvona sve do 1922.g kada je župnik nabavio u Udinama tri nova zvona. Za lijevanje velikog zvona uz broncu je bilo upotrijebljeno i 12 kg srebra.
1942. godine dva od ova tri zvona doživljavaju istu sudbinu kao i ona prethodna: skidaju ih Talijani za istu namjenu.
Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća temeljito je obnovljen krov i unutrašnjost crkve. Prema nacrtima s početka stoljeća, 1994 je rekonstruiran toranj, a 1995. postavljena su nova zvona i ugrađene nove orgulje.
Godine 2001. obnovljene su klupe i kor i tada crkva sv. Jerolima dobiva današnji izgled.

Alenka Princ, Klana

Ikonografija

Sveti Jerolim (Jeronim) rođen je u rimskoj Dalmaciji, u Siridonu (neidentificiran lokalitet). Kao mladić dolazi u Rim, gdje se krsti. Zaređen je za svećenika, no zbog svog oštrog jezika stječe mnoštvo neprijatelja, pa odlazi u Betlehem gdje ostaje do kraja života.
Njegov najveći doprinos Crkvi bio je prijevod Biblije na latinski jezik (Vulgata). Na slikama se sveti Jerolim gotovo uvijek prikazuje u pratnji lava, o čemu postoji zanimljiva priča. Dok je Jerolim boravio u samostanu u Betlehemu, tamo se iznenada pojavio lav, koji je jako šepao. Redovnici su se razbježali, a Jerolim je hrabro pogledao lava, prišao mu i iz šape izvadio duboko zariveni trn. Od tada ga je u znak zahvalnosti lav posvuda pratio.
Sv. Jerolim je zaštitnik Dalmacije, studenata, isposnika i slabovidnih.