Škalnica je malo mjesto u Općini Klana, smješteno na sjeverozapadu lijepe Primorskogoranske županije s bogatom i dugom poviješću i tradicijom.
Grad Škalnica nastao je u 14. stoljeću pa po tome spada, uz Kastav i Klanu, među najstarija naselja ovoga kraja. Nije poznato tko ga je izgradio niti tko je bio njegov prvi vlasnik. Zna se da je grad bio ograđen visokim kamenim zidinama i kulama koje su bile prepreke mogućim osvajačima kojih je kroz dugu povijest bilo mnogo.
Kako zapisi iz tog vremena govore o ovome kraju kao terenu bez šuma i drveća, s mnogo stijena i kamena, pretpostavlja se da je grad dobio ime Škalnica po nazivu škalja ili škaljica kako ovdašnje stanovništvo naziva udubinu u stijeni. Druga je pretpostavka da Škalnica duguje ime figuraciji terena nalik na skalu i škaljama u kojima se nalazila voda.
Bilo kako bilo, ovdje su ljudi živjeli i preživljavali baveći se najčešće uzgojem konja i vinove loze. Iz tih vremena ostale su brojne zanimljive priče i legende. Tijekom povijesti mijenjali su se vlasnici grada Škalnice, a najčešće su to bili tršćanski grofovi i baruni, iako je grad dolazio u posjed i druge gospode koja je imala svoje zastave i grbove što su svjedočili o njihovome plemenitaškom podrijetlu.
Napredak je stigao s cestom što ju je dala izgraditi Marija Terezija koja je Škalnicu povezala s Trsatom, odnosno Rijekom, Ljubljanom i Bečom. Ovom cestom kasnije se provezla i sama carica Marija Terezija sa svojom dvorskom svitom.
Kako su tijekom povijesti neki vlasnici napuštali grad, zub vremena učinio je svoje. Građevine su postupno propadale tako da do današnjega dana od samoga grada nisu ostali nikakvi tragovi, ali se zna kako je on izgledao jer je sačuvan crtež putopisca i kroničara, Valvazora iz 17. stoljeća kad je grad još bio čitav.
Ostala je i crkvica Sv. Vinka, stara nekoliko stotina godina, kao jedini svjedok tih davnih vremena. Pretpostavlja se da je i u to vrijeme Sv. Vinko smatran zaštitnikom vinove loze pa nije nikakvo čudo što su stari Škaljani, koji su uglavnom preživljavali uzgajajući čokote, svoju crkvicu posvetili baš ovome svecu. l danas je Sv. Vinko zaštitnik sela i njegovih stanovnika.
Kasnije su se ljudi počeli baviti poljoprivredom i stočarstvom, te izvozom drvenih trupaca iz šume što se zadržalo do današnjih dana, ali su u modernim industrijskim vremenima poljoprivreda i stočar-stvo potpuno zamrli.
Kroz povijest Škalnica je pripadala Istarskoj župi, a u tu župu spadale su i Jelšane u susjednoj Sloveniji. l dan danas Škaljani svoje najmilije pokapaju u Sloveniji.
U Škalnici su uvijek dominirale radničke i težačke obitelji, a prije je bilo i kočijaša koji su vukli (šlajsali) trupce iz šume za vrijeme Medvedića u Klani. Kasnije su se počeli zapošljavati u Rijeci i odlaziti, pa mjesto prema popisu stanovništva iz 2001 broji svega 186 stanovnika. Petrolejska cesta, koja je stigla u Škalnicu, nečujno je potisnula stočarstvo i odvela mnoge njegove stanovnike u razvijenija područja.

Renata Simčić, Škalnica