Lisac je malo, staro naselje. Smješteno je sjeverozapadno od Klane, na samoj granici sa Slovenijom podno Liščića i Grmade. Na nadmorskoj visini od oko 700 m, okruženo pašnjacima, brdima i šumom, izaziva osjećaj spokoja i mira, izgledom podsjećajući na neko malo, idilično, alpsko mjestašce.
Najstariji za sada dostupan pisani dokument u kojem se mjesto spominje je darovnica kojom je imanje (selište) Lisac Augustinskom samostanu iz Rijeke darovao kapetan Metteo Rayan, a potječe iz 1435. godine.
U 18. st. na Jozefinskom vojnom zemljovidu ucrtan je LISZACZ, i LISSACZKI VERH (Grmada), a označena je i crkvica sv. Jurja. Izradom katastarskih planova u vrijeme cara Franje I 1819, godine, formirana je i katastarska općina Lisac, koja u to vrijeme potpada pod okrug Podgrad. Prema popisu stanovništva iz 1818. g, u sklopu Habsburške monarhije, Lisac broji 32 domaćinstva i 188 žitelja koji su se prezivali Iskra, Calcich, Simcich, Marinatz, Schustar i Wallincich.
Godine 1857. Lisac broji 223 žitelja, a rekordnih 264 stanovnika zabilježeno je 1921. g.
Matko Laginja u svojoj knjižici „Kastav grad i obćina“ (izdano u Trstu 1889.g.na str. 212) o Liscu zapisuje: „Lisac je malena obćina podno brega Pliš. Ime tomu bregu kaže, da je odavna ogoljen. Prave ceste k selu Liscu neima, ter zato kažu, da ga ni Francezi nisu poseli, kad su ono u naših stranah bili. Prostora ima ta obćina okolo 1380 rali. Selo ima po popisu od g. 1880. tek 228 žitelja, a 33 kuće. Ovi se većinom bave drvarijom kao i žitelji Klane, Studene i Škalnice. Razlika je ta, da u Liscu još skoro posve tvrdo drže, da se kmetije ne dele, dočim je u Klani i drugda to propalo, te se ljudi žene i obitelji osnivaju na gole ruke. Kako je Lisac u zabitnom položaju, sve oblasti imaju malo posla s timi ljudi. Oni mnoge poslove obave među sobom po starinskom načinu bez buke i pisarije. Zato okolna sela o njih reku: Da su Liščani svi kao jednom ponjavom pokriti. I dobro, dok je tako!
Godine 1887. obnovili su crkvicu sv. Jurja velikim troškom svake kuće. Lisac spada pod župu Jelšane, a pod školu u Klanu. Negda spadao je i Lisac kao i Studena pod rečke redovnike Augustiniance.“
Prema popisu stanovništva iz 2001.g na Liscu živi 107 stanovnika. Stočarstvo i poljoprivreda zamire, kao i u drugim mjestima u našem kraju.
Društveni život uglavnom je vezan za staru gostionicu "Lovac", a na dan Sv. Jurja na Lisac dolaze svi raseljeni Liščani koji to mogu, da bi zajedno sa obiteljima i prijateljima proslavili dan zaštitnika mjesta.