Sagrađena je krajem 9. - početkom 10. st. Nalazi se na klanjskom groblju, i za razliku od crkve sv Jerolima, oduvijek zauzima ovakav položaj kakav ima danas.
Crkva ima mali toranj sa zvonom, a u unutrašnjosti se nalazi oltar sa sv. Mihovilom. Obnovljena je početkom 19. st., a 1953. g sanaciju krova vrši konzervatorski zavod pod čijom je zaštitom crkvica i danas.
Prilikom rekonstrukcije partera 2004. g. pod vodstvom gđe Mie Rizner iz Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine, provedena su i arheološka istraživanja u crkvici, prilikom kojih su pronađene grobnice obitelji Barbo i Panizzoli, koji su u 16. i 17. st. bili vlasnici Klane. Ustanovljeno je da je u kapeli posljednja ukopana Ana Maria Panizzoli rođena Barbo.
Nekad je crkva sv. Mihovila bila župna crkva, a danas se u njoj služe mise za mrtve prilikom ukopa i na dan Svih Svetih.

Ikonografija

Sv. Mihovil je jedan od sedam arkanđela. U prijevodu njegovo ime na hebrejskom znači "Tko je kao Bog". Najčešći ikonografski motivi o sv Mihovilu su: sv Mihovil pobjeđuje Sotonu i sv Mihovil važe duše.
Na slikama se od IX st. pojavljuje kao krilati anđeo, odjeven u tuniku s plamenim mačem ili kopljem u ruci, a od XII st prikazuje se njegov oklopljeni lik kako gazi zmaja ili nakaznoga đavla i probada ga kopljem. Na prikazima posljednjeg suda sv. Mihovilu dodijeljena je uloga vagatelja duša, pa se od XIV st prikazuje kako jednom rukom drži koplje kojim probada Sotonu, a u drugoj ruci drži vagu. U pliticama se nalaze duše koje su prikazane kao mali, goli ljudski likovi.
Njegov lik ili kapelica često se postavljaju pred gradskim vratima radi obrane od sila zla, a lik mu se iz istog razloga često postavlja i na vrh zvonika. Zbog atributa vagatelja duša na Posljednjem sudu i uvođenja duša u raj, crkve i kapelice posvećene ovom svecu često se - poput ove naše - nalaze na grobljima.