Crkva sv. Roka - Klana
Crkvicu Sv. Roka u svojim djelima spominje već u 17. st. Valvasor kao „Filialkirche“ župnom hramu sv. Jerolima. Kada je ta stara crkvica izgrađena, ne zna se, no gotovo sigurno je izgrađena prije 1630. godine, nikako kasnije. Smještena je na ulazu u selo pored same ceste, što je karakteristično za crkvice koje su podignute u čast i slavu sv Roka.
Današnja crkvica izgrađena je na mjestu stare 1861. g. Središnji položaj u crkvi zauzima oltar koji je formiran od slike sv. Roka obrubljene mramorom. Prikazani Rok ima sve ikonografske elemente koji mu se mogu pripisati: isusovsko bradato lice i dugu kosu, dekoltirani skromni habit sa zataknutim školjkama – jakovljevim kapicama, simbolom hodočašća u španjolski Sveti Jakov Komposteljski (Rok nije nikada bio tamo, ali je pomagao i štitio hodočasnike koji su onamo putovali.
Lijevom se rukom Rok oslanja na hodočasnički štap o koji je obješena tikvica sa vodom, a na desnoj natkoljenici svetac prstom pokazuje tek zacijeljenu ranu koja simbolizira preboljelu bubonsku kugu.
Legenda kazuje da je Rokova slika izašla pred kugu i zaustavila je riječima: „Ovdje kosim ja, a ne ti!“ Kuga se okrenula i otišla kositi u Škalnicu, a Klanu je poštedjela.
Već od tada se u Klani slavi Rokova održavanjem sajma i plesa, a danas je to velika višednevna fešta i dan Općine Klana.
Prema članku iz "Zbornika“ br. 2 Društva za povjesnicu Klana, autora dr. Amira Muzura
Ikonografija
Sv. Rok rođen je u Montpelieru u Francuskoj. Kako je na tijelu imao mrlju u obliku križa, mislilo se da je predodređen za redovnički život. Nakon smrti roditelja, podijelio je svu imovinu i zaputio se na hodočašće u Rim. Na tom putu stigao je u gradić Aquapendente, gdje je zatekao epidemiju kuge. Zdušno se prihvatio njege bolesnika, pa su se mnogi oporavili.
Rok je počeo vjerovati kako mu je posebno životno poslanje pomagati oboljelima od kuge. Gdje god je naišao na tu pošast, pomagao je ljudima, pa je tako u Piazenzi naposljetku i sam zaražen. Povukao se u šumu da tamo umre, no njegov vjerni pas svaki mu je dan donosio komad kruha, dok se nije oporavio.
Tada se Rok vraća u rodni Montpelier. Tamo ga kao uhodu uhićuju i sudac ga (inače njegov ujak) osuđuje na pet godina tamnice, jer ga zbog posljedica bolesti nisu prepoznali. U tamnici Rok umire, a prostorija bi obasjana božanskim svjetlom.
Sv. Rok se u renesansnoj umjetnosti redovito prikazuje u hodočasničkoj odjeći kako nosi jakovovu kapicu (školjku), štap, torbu i tikvicu, kako podiže halju i pokazuje kužnu ranu na bedru. Obično ga prati njegov vjerni pas. Zaštitnik je zatvorenika, te protiv kuge i čireva.