V. KLANJSKI GOSPODARI I VELIKAŠKE OBITELJI

U srednjem i novom vijeku Klanom su upravljale obitelji grofova Devinskih, Walsee, baruni Barbo, Panizzoli, Scampicchio, Oberburg, Lazzarini, Della Rovere, Dell’Argento i Negovetić, a Škalnicom Devinci, Walsee, Johann Zechorner, Berdarini (Bardarini), Oberburg, de Leo i Lazzarini.

Zanimljiv je spor koji je u drugoj polovici i koncem XVIII. stoljeća s obitelji Lazzarini vodila župa Klana. Uzroci prijepora ležali su u činjenici da je Ambrogio Panizzoli, tada vlasnik imanja u Klani, 1651. zavjetovao 12 godišnjih misa u crkvi sv. Trojstva u kaštelu na Gradini. S ondašnjim je župnikom dogovorio naknadu od 2 lire po misi, s time da će preko bratovštine te crkve za navedene mise dati još 8 lira. Nakon njegove smrti, sestra i nasljednica Anna Maria, čiji je muž kasnije postao labinski nobil Orazio Scampicchio, odlučila je prodati klanjsku gospoštiju Wolfgangu Oberburgu. Želeći da zavjet postane trajan, obitelj Scampicchio je osnovala zavjetnu zakladuu obliku posjeda nazvanog Dno, a to je bila velika sjenokoša u vlasništvu Klanjske gospoštije. Oberburgovi su je dobili besplatno, uz obvezu da od prihoda plaćaju osvjetljenje i popravke crkve na Gradini te da se godišnje u njoj služi 12 zavjetnih misa. No, obitelj nije poštivala preuzetu obvezu, a sjenokošu je prisvojila. Crkva se zbog neodržavanja u drugoj polovici XVIII. stoljeća urušila, a oltar je potom oko 1776. prenesen u župnu crkvu sv. Jerolima. Kada je imanje prešlo u ruke roda Lazzarini, ni oni nisu htjeli ispuniti obvezu, tvrdeći da pri kupnji posjeda nisu o njoj bili obaviješteni. I zato je uslijedio spor.