Zasada nije poznato od kada datira tradicija mačkara u Klani, ali je sigurno da one postoje znatno više od 130 godina, otkada su Klanjci, zbog potresa 1870. promijenili tada već tradicionalne pusne običaje. Prema tom zavjetnom običaju pusne svečanosti u Klani završavaju za razliku od onih u susjednim mjestima, već na pusni ponedjeljak.
Sve to vrijeme mačkare nikada nisu imale čvrstu organizaciju. Pojedinci i grupe od godine do godine organiziraju tzv. glavne klanjske (ili stare) mačkare, koje formalno predstavljaju Klanu. Te mačkare prema točno određenom redoslijedu, u pokladno vrijeme, s glazbom obilaze Klanu i susjedna mjesta i dogovaraju dolazak mačkara iz susjednih mjesta u Klanu. Uz glavne mačkare spontano se povremeno organiziraju i druge, veće ili manje grupe, koje u pripremu i opremu ulažu više ili manje novaca i truda.
Povremeno u Klani djeluju dobro organizirane grupe koje se mjesecima pripremaju za poklade u Klani, ali odlaze i u druga mjesta, gdje često bivaju i nagrađivane. Klanjske mačkare nemaju neku svoju prepoznatljivu tradicionalnu opremu i maske. Najčešće se maskiranju, osobito glavnih mačkara, nije posvećivala neka posebna pažnja.
Nakon zaživljavanja Riječkog karnevala i sudjelovanja klanjskih mačkara, maskiranju se počela posvećivati veća pozornost. Posljednjih godina Općina Klana sufinancira mačkare u svim mjestima općine. Bilo je nekoliko pokušaja da se sve organizirane mačkare iz svih mjesta okupe u sjedištu općine, na ceremoniji suđenja i spaljivanja pusta, te da to postane središnja pokladna svečanost, koja će, zbog svoga ranijeg završetka, obilježiti cijeli ovaj kraj i Općinu Klana. Dosadašnji su pokušaji samo djelomično uspjeli zbog neorganiziranosti i opstrukcije, a godinama se javlja i problem organiziranja pokladnih plesova. Da bi se sve te slabosti izbjegle, a mačkare plasirale i kao turistička ponuda ovoga kraja, inicijativni odbor sastavljen od onih koji su se posljednjih godina zalagali oko mačkara organizirao je 17. travnja 1998. Osnivačku skupštinu Društva za mačkare. animaciju i narodne običaje "Klanjske mačkare" u skladu sa Zakonom o udrugama. Skupština je pod predsjedavanjem Deana Lovričića, Zvonka Bakovića, i Branislava Raspora tajnim glasovanjem izabrala predsjedništvo u sastavu: Zvonko Baković. predsjednik, Milica Bilen, tajnik, te članovi: Miloš Bilen, Neven Gržinčić, Doris Medvedic. Tatjana Raspor i Anton Starčić. Izabran je i nadzorni odbor od tri člana.
Udruga otada uspješno djeluje, poklade se počinju profilirati, organiziraju se gostovanja u druga mjesta i uspješno se nastupa na Riječkom karnevalu.

PRIJAVNICU za pristup Udruzi možete skinuti klikom OVDJE

U Studenoj je tradicija maškaranja duga kao i u njezinoj užoj i široj okolici. Osim tradicionalnog maškaranja po Studenoj, Studenjske su maškare odvajkada obilazile okolna naselja Klanu, Lisac, rjeđe Škalnicu. Posebno se stariji prisjećaju obilazaka Grobnišćine.
Ti su obilasci obično trajali po nekoliko dana. Ono nekoliko sati, koliko bi ostalo za odmor, spavalo se po kućama na Grobnišćini kod prijatelja. Obilazak bi počeo na Kukuljanima, gdje su ih mještani posebno bogato častili (kao da je pir), potom bi se nastavilo preko Zoretića, Širokog puta, pa preko Saršona na Sv. Matej (Viškovo) i Marčelje i natrag doma u Studenu. Nezaboravna su im ostala druženja u sastajalištu kod Mikulića.
Kasnije su u svoje obilaske uključili i prolaz riječkim Korzom, za što su svaki put morali ishoditi policijsku dozvolu. Gotovo od početka počeli su sudjelovati na redutama riječkog maškaranog festivala i to vrlo zapaženo. Najduže i najatraktivnije su gostovanje imali 1990. na Venecijanskom festivalu maskiravši se u Vikinge, njih je 120 sa sobom vozilo i veliki vikinški brod.
Gostovali su još u Senju, Novom, Opatiji, Lovranu, Viškovu, itd. Za riječku i druge redute izrađivali su i mijenjali maske, pa su se redom tako maskirali u: mušketire, vikinge, vitezove, Rimljane, Škote, američku vojsku (sjever - jug), gusare, Alibabu i 40 hajduka itd.
Nekada, prije spomenutih reduta kvaliteti maskiranja se nije pridavala posebna pažnja, no sada su pripreme u pravilu duge i skupe. Danas se pri odlasku na riječki festival uvriježila posebna ruta. Krene se iz Studene, preko Marčelji, gdje ih počaste u kući Zdeneke Zubalj ud. Marčelja (Kudleća) te onda posebno Marčeljci, pa se onda preko Saršona odlazi na Korzo.
Kao istaknuti organizatori maškara spominju se: Mate Maljavac Matešin, Jože Mrvčić Banov, Ive Mrvčić Francikin, Pave Šebelja Čičeć, Milan Piković, Ivan Šustar Šinčev, Vlatko Brmalj Škaljanov, Ive Brmalj Požarov, Jože Šebelja Fabčev, Branko Iskra Županov, Ivan Piković, Romano Piković, Ive Brmalj Mitrov, Dino Brmalj Perčev, Jože Brnetić Kranjčićev, Zvonko Gržinčić Čufetin te Alen Piković.
Stalni su svirači bili: - harmonikaši - Josip Šebelja Bavdin, Ive Šebelja Šebeć, Mladen Šebelja Šebeć, - bubnjari - Vlatko Brmalj Škaljanov, Miljenko Šebelja Šebeć.
Nakon desetljeća spontanog organiziranja maskiranja, u kojem je uvijek sudjelovao veliki broj maškara svih dobi, pokazala se zakonska nužda i organizaciona potreba da maškare stvore svoju udrugu. Stoga je 11. XII. 1998. održana Osnivačka skupština Studenjskih maškara na kojoj je izabran Izvršni odbor u sastavu: Alen Piković, (predsjednik), Radovan Gržinčić, Angelina Šebelja, Tea Perinčić i Dražen Šebelja (potpredsjednik). Izrađen je Statut udruge, pa je onda registrirana u Uredu za opću upravu Primorsko goranske županije 13.1. 1999..
Osnivači udruge su: Milan Piković, Anton Šebelja, Alen Piković, Dražen Šebelja, Silvana Brmalj, Marin Suzović, Zvonko Gržinčić, Damir Mrvčić, Smilja Piković i Ksenija Brmalj.

"Udruga umirovljenika i starijih osoba" općine Klana, kako glasi puni službeni naziv udruge u ovom sastavu, osnovana je na inicijativu nekolicine umirovljenika 07. ožujka 2008. g.
Udruga djeluje na adresi Klana 79. Predsjednik udruge u mandatu od 4 godine je Nedjeljko Simčić, a tajnik Anton Starčić.

Izvršni odbor broji jedanaest članova, a Nadzorni odbor tri člana. Udruga broji 160 članova koji redovito plaćaju članarinu.

Cilj udruge je omogućiti članovima druženja u vidu izleta u Hrvatskoj i inozemstvu, organizacija predavanja liječnika specijalista, posjeta kazališnim priredbama, posjeta fizioterapeutu po povoljnijoj cijeni, fitness i pilates za dame, posjeta i obilazak krajem godine bolesnih članova uz prigodan dar, suradnja sa multimedijalnim centrom u obuci članova za rad na računalu, kreativna radionica za naše članice, druženje sa sličnim udrugama.
Tako je uspostavljen kontakt sa udrugama iz Žminja i Buja, pa su razmijenjeni posjeti.

Ukratko: svaki pripadnik treće životne dobi u našoj općini, u ovoj lepezi aktivnosti može pronaći nešto za sebe.

Josip Laginja